Pa?
Mislim da se fanovi oko ovog najvise spore, padaju tu teske reci po forumima zbog sukoba misljenja, a niko ne moze reci da je potpuno u pravu. Bar po meni.
Sudeci po kvalitetu muzike koju ovaj bend pravi, svi bi trebalo da se sloze da je to ranije zvucalo mnogo bolje, pre svega osecanije. Danas je Nightwish jos jedan u nizu komercijalnih bendova ciji spotovi se pustaju na MTV-u i zadobijaju mnostvo mladih fanova, koji zbilja nisu ni upuceni u pricu o ovom bendu.
Jeste, Tuomasova masta i dalje zivi, sto se moze videti u tekstovima koje je pisao za Dark Passion Play, no, nisu ni blizu onima sa ranijih albuma, gde je, slobodno mogu reci, utiskivao pecat svoje duse.
Danas svi krive Anette za to sto se desava. Ja bas mislim da je ona NAJMANJE kriva od svih onih koji su imali ikakve veze sa NW-om. Peva kako ume, ne iznosi toliko emocija jer ni pesme nisu previse emotivne (mozda jedino For The Heart I Once Had koju, mislim, ni ne izvode uzivo). A sto se tice opstepoznatog sakacenja starih pesama - treba kriviti Tuomasa sto to dopusta. To su njegova remek-dela, tako da smatram da bi trebalo da razmisli sta daje Olzonovoj da izvodi. Sramota je za Ever Dream, stvarno. No, naravno, ja razumem da je on vezan za svoje pesme, sto je potpuno normalno, ali zar dopustiti da zvuce tako? To je zaista smesno.
Mislim da je glupo od strane fanova da uporedjuju Tarju i Anette. Kako, za ime sveta, mogu uporedjivati njih dve, kad pevaju na POTPUNO drugaciji nacin? Isto kao kad bismo uporedjivali Rihannu i neku opersku divu.
Ali sto se pesama tice, ogromna je razlika. Pa i u old eri se vidi to skretanje ka komercijali. Samo uporedite AFF sa Once-om i sve ce biti jasno. Mada, ako uporedimo Once sa DPP-om, razlika je drasticna takodje. Ghost Love Score i The Poet And The Pendulum - obe muzicki neverovatne pesme, ali gde ima vise emocija? Ja smatram da je to GLS, a mislim da se vecina sa tim i slaze.
Tuzno je to u sta su se pretvorili. Prve pesme koje sam ja zavolela bile su one od AFF-a do OTHAFA-a, tacnije bas prva bese 10th man down (zato mi je i najdraza). Tako da sam se bas vezala za one neprikosnovene pesme poput Dead Boy's Poem, Swanheart, Walking In The Air, Wanderlust, Elvenpath, Beauty and the Beast, Passion and the Opera i mnoge druge sa gore pomenutih albuma. Tek kasnije sam kompletirala diskografiju i poslusala Century Child i Once.
I ta dva albuma jesu divna, ali nose dosta toga sto se promenilo, kako u nacinu pisanja pesama, tako i u odnosu clanova benda. I kasnije nastupa sve sto vam je poznato.
Anette je los izbor, ali sta je tu je. Nadam se da ce sledeci album biti bolji od DPP-a, ali nesto mi govori da ce biti jos teza komercijala, bas zbog filma za koji je pisan. Eto, jos jedan dokaz ka cemu streme - ka novcu.
Tuomas vise ne stvara muziku iz ljubavi, vec iz koristi, iako se naravno moram sloziti da dobro zvuci, ali me ne dotice ni priblizno kao muzika koju je nekada stvarao.
Mislim da se fanovi oko ovog najvise spore, padaju tu teske reci po forumima zbog sukoba misljenja, a niko ne moze reci da je potpuno u pravu. Bar po meni.
Sudeci po kvalitetu muzike koju ovaj bend pravi, svi bi trebalo da se sloze da je to ranije zvucalo mnogo bolje, pre svega osecanije. Danas je Nightwish jos jedan u nizu komercijalnih bendova ciji spotovi se pustaju na MTV-u i zadobijaju mnostvo mladih fanova, koji zbilja nisu ni upuceni u pricu o ovom bendu.
Jeste, Tuomasova masta i dalje zivi, sto se moze videti u tekstovima koje je pisao za Dark Passion Play, no, nisu ni blizu onima sa ranijih albuma, gde je, slobodno mogu reci, utiskivao pecat svoje duse.
Danas svi krive Anette za to sto se desava. Ja bas mislim da je ona NAJMANJE kriva od svih onih koji su imali ikakve veze sa NW-om. Peva kako ume, ne iznosi toliko emocija jer ni pesme nisu previse emotivne (mozda jedino For The Heart I Once Had koju, mislim, ni ne izvode uzivo). A sto se tice opstepoznatog sakacenja starih pesama - treba kriviti Tuomasa sto to dopusta. To su njegova remek-dela, tako da smatram da bi trebalo da razmisli sta daje Olzonovoj da izvodi. Sramota je za Ever Dream, stvarno. No, naravno, ja razumem da je on vezan za svoje pesme, sto je potpuno normalno, ali zar dopustiti da zvuce tako? To je zaista smesno.
Mislim da je glupo od strane fanova da uporedjuju Tarju i Anette. Kako, za ime sveta, mogu uporedjivati njih dve, kad pevaju na POTPUNO drugaciji nacin? Isto kao kad bismo uporedjivali Rihannu i neku opersku divu.
Ali sto se pesama tice, ogromna je razlika. Pa i u old eri se vidi to skretanje ka komercijali. Samo uporedite AFF sa Once-om i sve ce biti jasno. Mada, ako uporedimo Once sa DPP-om, razlika je drasticna takodje. Ghost Love Score i The Poet And The Pendulum - obe muzicki neverovatne pesme, ali gde ima vise emocija? Ja smatram da je to GLS, a mislim da se vecina sa tim i slaze.
Tuzno je to u sta su se pretvorili. Prve pesme koje sam ja zavolela bile su one od AFF-a do OTHAFA-a, tacnije bas prva bese 10th man down (zato mi je i najdraza). Tako da sam se bas vezala za one neprikosnovene pesme poput Dead Boy's Poem, Swanheart, Walking In The Air, Wanderlust, Elvenpath, Beauty and the Beast, Passion and the Opera i mnoge druge sa gore pomenutih albuma. Tek kasnije sam kompletirala diskografiju i poslusala Century Child i Once.
I ta dva albuma jesu divna, ali nose dosta toga sto se promenilo, kako u nacinu pisanja pesama, tako i u odnosu clanova benda. I kasnije nastupa sve sto vam je poznato.
Anette je los izbor, ali sta je tu je. Nadam se da ce sledeci album biti bolji od DPP-a, ali nesto mi govori da ce biti jos teza komercijala, bas zbog filma za koji je pisan. Eto, jos jedan dokaz ka cemu streme - ka novcu.
Tuomas vise ne stvara muziku iz ljubavi, vec iz koristi, iako se naravno moram sloziti da dobro zvuci, ali me ne dotice ni priblizno kao muzika koju je nekada stvarao.